PRILOG ZA ISTORIJU PLjEVALjSKE MUZIČKE PROŠLOSTI
Muzičari su se sjetili da na prigodan način, koncertom, obeleže značajan datum u muzičkom životu grada, mada muzika , pjevanje i sviranje u Plјevlјima imaju i daleko veću brojku od 70.
Svakako , ako uzmemo organizovano bavlјenje ovom vrstom lјudske delatnosti, a za koje imamo dokumentovane dokaze, onda takvi počeci se mogu za Plјevlјa naći ( bar po mojim saznanjima) sa kraj 19. i početkom 20. veka. Kod Srba ona je zastuplјena u crkveno – školskim opštinama i posebno u Srpskom pevačkom društvu „Bratstvo“ osnovanom 1889, godine. U društvu je pored nacionalnog , i obrazovnog , posebno mesto imalo horsko i višeglasno pevanje, obuka na instrumentima gitari, tamburicama, i posebno violini… Dolazak tj. povratak Vojislava Voja Đ. Đenisijevića ( 1882 – 1918) sa studija Eksportne akademije i muzike u Beču, 1908. učinio je rad na muzičkom obrazovanju u SPD Bratstvo izuzetno kvalitetnim. Evo, šta je o tom vremenu zapisao u svojim beleškama Janićije P. Janićijević (1887 – 1981)
- U društvu Bratstvo, bila je skoro sva srpska omladina iz Plјevalјa. Tu smo učili pjevati sve srpske pjesme po notama i bez nota, a u isto vrjeme učili smo svirati uz violinu i Vojo Đenisijević nas je vaspitavao u nacionalnom, kulturnom, prosvjetnom i vjerskom pogledu. Pod njegovim rukovodstvom radilo je društvo , ali i poseban odsjek protiv upotrebe alkohola i duvana…
Vojislav Vojo Đ. Đenisijević ( 1882 – 1918)
Kao izuzetno talentovanog učenika, otac Đene trgovac, šalјe ga u Beograd , gde sa uspehom maturira u Prvoj beogradskoj gimnaziji. Vojo u Beogradu diplomira i na studijama Trgovačke akademije. Odlazi zatim u Beč na još jedne studije Eksportne akademije, gde uporedo usavršava i svoja muzička znanja. Po diplomiranju 1907. Godine vraća se u Plјevlјa . Odbija sve ponude za rad u bankama i ministarstvima Beograda i Soluna i posvećuje se prosvetno – nacionalnom radu. Bio je po oslobođenju Plјevalјa 1912. prvi predsednik plјevalјske opštine. Dolaskom austrougarskog okupatora, sa velikim brojem Plјevlјaka i braćom Jovanom i Aleksandrom biva odveden u mađarski logor Nežider. Na žalost, po završetku rata i oslobođenju , pri povratku za Plјevlјa umro je u Bosanskom Brodu 10. Sept. 1918. Veliki je doprinos Vojov i na muzičkom obrazovanju svojih Plјevlјaka. Na žalost, američkim bombardovanjem Plјevalјa 1944. direktan pogodak je bio i u kuću Đenisijevića na Varoši, pa je gotovo sva Vojova dokumentacija, notna, slikarska i druga uništena.
„Carigradski glasnik“ 18.sept.1897.
Članovi SPD „Bratstvo“ sa predsednikom društva, protom Savom T. Vukojičićem (1884 – 1938) imao je veliki mešoviti hor, mali i veliki orkestar.
Pre Voja Đenisijevića, „Carigradski glasnik “ kao horovođu društva , navodi 1894. godine Spasoje Bajića za crkveno pojenje a učitelјicu Roksandu Tolić za narodno pevanje. ( Detalјnije u knjizi SPD Bratstvo – PLjEVLjA 1889- 2009 ( V.Bojović, M.Petrović, M. Knežević, Beograd , 2010.) Na fotografiji iz 1923. God. Profesor Viktor ( ruski izbeglica) sa svojim učenicima violine. Fotografija Pavla Bata M. Popovića (drugi s leva sedi) desno od profesora je Miroslava V. Đenisijević, kasnije profesorica u plјev. Gimnaziji.
Profesori Ivan Čolakov i Vlatko I. Samardžić sa violinskim sastavom učenika gimnazije. 1929. god. U Plјevlјima.
Muzika 48. Vojnog gvozdenog puka, imala je veliku ulogu u muzičkom i zabavno, životu Plјevalјa između dva rata.Orkestrom je rukovodio kapelnik Jovan Milošević.
Dolaskom austro – ugarske monarhije na prostore Bosne i Hercegovine , Srbije i Crne Gore, slablјenjem turske monarhije i tursko – muslimanski živalј je ugrožen i osniva svoja nacionalna društva. Enciklopedije beleže GAJRET kao kulturno prosvetno društvo osnovano 1903. godine pa kasnije Muslimansko- naprednu organizaciju 1906, pa Ujedinjenu muslimansku organizaciju 1911. Organizovan rad Gajreta u Plјevlјima počinje 1921.godine kao pododbor Glavnog odbora iz Sarajeva. Društvo je imalo svoj objekat koji se nalazio na mestu današnje pijace , lijeva strana reke Breznice. U Gajretovom domu odvijale su se kulturne, zabavne aktivnosti, a društvo je imalo muzičku i diletansku grupu , kao i čitaonicu. Uzeir Bećović kao tadašnje osnivače Gajreta u Plјevlјima navodi: Derviš ef. Šećerkadića, Ćamilbeg Selmanović, Teufik Tahirbegović, Derviš Hadžiatlagić, Ćamil ef Drnda, Šefkija Selmanović, Sulјo Pađović….Gajret je nastavio rad 1945.godine pod imenom „Preporod“ ali je brzo prestao sa radom a njegova zgrada postala tzv Radnički dom. (Detalјnije Uzeir Bećović: Gajret u Plјevlјima (Podgorica 2007.)
Nekadašnja zgrada GAJRETA na današnjoj pijaci. Posle 1945. do rušenja 1961. bila je Radnički dom.
Nestankom SPD Bratsva i Gajreta nije nestao i muzički život u Plјevlјima. Kako su tadašnji hroničari zabeležili 06. okt. 1945. Osnovano je Kulul.umetn.društvo „VOLOĐA“ . Takođe, pored „Volođe“ 1949. godine u Plјevlјima se osniva Niža muzička škola koja je u svoje klupe uklјučila veliki broj mladih Plјevlјaka raznog uzrasta i pola. Početak rada škole vezuje se za ime profesora Franja Vaculinija koji je te godine došao u Plјevlјa sa ćerkom Verom. Izvršio je selekciju polaznika i 01.sept.1049. škola je počela sa radom u jednoj staroj kući pored današnje zgrade opštine, a vrlo brzo se preselila u kuću Bajrovića – Trebovina, pored njihove vodenice na Breznici. Svi polaznici škole dobili su instrumente na upotrebu, Mogli su da ih nose kući i vežbaju. Tadašnji predsednik GNO drug Vuko Dragašević, mi je pričao da je opština uložila dosta sredstava za njihovu nabavku, kao i dovođenju profesora za školu.
Dragoslav (Jozef) PELC (1901 Bratonjic Češka – 1971 N. Travnik BiH)
Došao je u Plјevlјa 1936. godine, gde je zasnovao i porodicu, i ostavio nezbrisiv trag u njegovom muzičkom i kulturnom životu. U plјevalјskoj gimnaziji predavao je muziku i crtanje. Bio je čovek univerzalnih znanja. Godine 1958. odlazi u Novi Travnik gde je radio kao profesor muzike i posebno na obuci mladih generacija na sviranju violine, saksafona, trube, harmonike…I tu je Pelc osnovao orkestre u sklopu škole gde je predavao.
Dragoslav Pelc, bio je čovek univerzalnih znanja, ali je ipak najviše voleo muziku. Došao je u Plјevlјa 1936. Godine u tadašnji 48.pešadijski puk na Dolovima u sastav njihove muzike. Vrlo brzo se deaktivirao i radio kao nastavnik pevanja i crtanja, Zaslužan za podizanje prve prave muzičke postavke u gradu u školama , KUD Volođi . Vatrogasnom društvu…Evo ga na fotografiji sa prvim salonskim orkestrom koji je formirao 1952. godine od đaka gimnazije: Sleva: Dušan Duško S. Milić, Žarko M. Žugić, Mirko T. Bojović, ? , Miodrag Mišo T. Bojović, rukovod. orkest.Dragoslav J. Pelc i Žarko D. Tomić.
Zadovolјstvo veće i od muzike. Dragoslav Pelc sa unukom koji nosi njegovo ime u Novom Travniku 1970. God.
Nekadašnja kuća Lazara i Đorđa R. Šećerovića na Raskrsnici, izgrađena 1898. posle 1945. bila je porodilište, zabavište i najbolјi smeštaj niže muzičke škole. Nјen poslednji vlasnik Milutin Danilović prodao je opštini.
Orkestar muzičke škole 1953.godine sa dirigentom prof.Damjanom Dašom Babićem S leva: Nada S. Milić, Dušan Duško „Ćoka“ S. Milić, Ilija Cerović (kontrabas) Olga Lola M. Dajović, Žarko D. Tomić, D. Babić dirig, Ljilјana S. Šilјak, Ismet Trhulј, ?, Bahrija Barko Brahić, Vera Velašević, Žarko M. Žugić, Brankica Brana St. Radičević, Darka Popović, Mirko T. Bojović i Grozdana Goga Golubović.
Sve odličan (5) Ljilјana Ljilјa S. Milić, je svoja prva muzička znanja, kao i mnogi mladi plјevlјaci tog vremena, stekla u ovoj školi, i to je opredelilo za nastavak školovanja na muzičkim studijama i vrsnog muzičkog pedagoga.
Sviralo se pjevalo i igralo i po školama. U gimnaziji je osnovano KUD „Živko Džuver“, iz tzv škole učenika u privredi, odabrani su talentovani za gradski i vatrogasni orkestar koji su bili opremlјeni limenim i duvačkim instrumentima. Pamtimo ih kao djeca u svirkama gradskim ulicama, državnim praznicima i drugim prilikama. Osnovao je Vacolini i ženski mandolinski orkestar…
Dolazak Franja Vaculinija 1949. za direktora niže muzičke škole u Plјevlјima je nastalo pravo muzičko vaskrsnuće. Prvog septembra te godine počinje sa radom m. muzička škola, osniva se i ženski mandolinski orkestar. Sa fotografija i sećanja nekadašnjih članica činile su ga: Nada i Ljilјa S, Milić, Veselinka Taušanović, Olga Lola M. Dajović, Ljubinka Bojović, Boža Laković, Stana Brašanac, Ema Ćirlija, Zarka Šećerkadić, Mila Ž. Aritonović, Sadija Šabanić, Vojka Ivanović , Dragica Simović, Rada Lopušina, Milenka Bavčić i dr.
Profesor Franjo Vaculini direktor n.m. škole sa svojim učenicama: Nada S. Milić, Ljilјana S. Milić, Veselinka M. Taušanović i Olga Lola M. Dajović.
Veselinka M. Taušanović i Nada S. Milić članice ženskog mandolinskog orkestra muzičke škole 1951. godine.
Mustafa ( Muharem) Zuković ( 1914. Plјevlјa – 2000. Plјevlјa)
Mustafa je završio Visoku vatrogasnu školu na Cetinju 1946. godine, i ubrzo je postavlјen za komandira Dobrovolјnog vatrogasnog društva u Plјevlјima, koje je zahvalјujući njegovom radu bilo jedno od najbolјih u republici. Na ovoj dužnosti Mustafa je proveo 28. godina. Za to vreme, kroz ovo društvo prošlo je oko 7.000 članova, dobro obučenih za obavlјanje ove važne delatnosti. Uz to , veliki je doprinos Mustafe u stvaranju orkestra ovog društva i angažovanjem velikih ,muzičkih znalaca Dragoslava Pelca i Franje Vaculinija. Mustafa M. Zuković je za svoj rad dobitnik velikog broja priznanja i nagrada, a 1971. jedan od prvih dobitnika nagrade grada Plјevalјa „20. Novembar“.
Dosta toga u radu mnogih društava bilo je po uzoru na ono iz perioda između dva rata. Tako je bilo i sa Dobrovolјnim vatrogasnim društvom. Na fotogr. Sava J. Milića iz 1939, godine deo vatrogasnog orkestra sa rukovodiocem Dragoslavom Pelcom: Stoje: Ratko Marković, Lazar Lazo Rabren, Tufo Uštović, Milorad Laković, Bajro Pelidija i Šefkija Delјković. Sede : Demir Nuhanović, Mustafa Zuković, Izet Ljuhar, Mišo Golović, Dragoslav Pelc i Dragiša Rosić.
I posle 1945. veliki muzički entuzijasta i znalac Dragoslav Pelc je sa komadirom društva Mustafom Zukovićem, fomrirao vatrogasni orkestar. Pelc je odlično poznavao i svirao više instrumenata a odlično je i dirigovao. Mi smo kao deca, trčali za orkestrom dok su oni svirali o praznicama ulicama grada : Uz sećanje i fotografije tu su bili : velika truba Boro Cerović, Mustafa Zuković, Demir Nuhanović, Lazar Rabrneović, Šućro Kuluglija, Ratko Marković, Dragiša Rosić… i dr.
Gimnazijski trio: Zićrija Delјković – violina Dušan Duško S. Milić gitara i Mirko T. Bojović – harmonika.
Ovaj period plјevalјskog muzičkog života, koga mnogi od učesnika nazivaku „zlatnom decenijom“ , pozlatili su svojim radom Dragoslav Pelc, koji je u Plјevlјa došao 1931 god, prof. I Damjan Dašo Babić. Godine 1954. Za direktora škole dolazi Marko Rivieri sa suprugom Tanjom koja je bila profesor klavira Rivieri dovodi Gašpara Lakatoša za profesora violine…Plјevlјa su bila bar kod mladih tog vremena rasvirana i raspevana. U Volođi hor u gimnaziji takođe. Kada je reč o horskom pevanju treba bar spomenuti Moćevčanina, nastavnika Branka Lazarevića, koji je bio veliki znalac ove vrste pevanja…
Folklorna grupa gimnazijskog KUD „Živko Džuver“ osvojala je publiku širom tromeđe. Zahvalјujući glumcu plјevalјskog narodnog pozorišta Bogdanu Bilbiloviću , koji je bio odličan poznavalac folklora( stalni član prve postave ansabla „Kolo“ iz Bgd (sedi u prvom planu) talentovani gimnazijalci su odlično ovladali velikim brojem narodnih igara iz raznih krajeva bivše SRJ. Nešto stariji Plјevlјaci prepoznaće na fotografiji: Radojku Gačević, Azemu Selmanović, sestre Vuković, Radenka Vranića , Dagoslava Pašića, Mihajla Tomanovića, Tadiju Terzića, Zoricu Obradović, Olgicu Ćorović i dr…
Branko Lazarević, Moćevčanin , bio je veliki majstor – poznavalac horskog pjevanja i odličan dirigent. Zato je to vrjeme sa kraja pedesetih i početka šezdesetih godina p.v bilo u Plјevlјima zlatno doba njegovog hora, kako onog u Gimnaziji gde je Branko radio kao nastavnik, tako i onog u KUD Volođa. Članovi tadašnjeg hora sa oduševlјenjem su isticili njegov rad koji je dolazio do svakog člana što je ovaj sastav amatera činilo pravim profesionalcima.
Prestanak rada muzičke škole i GN pozorišta 1958. godine nastala je velika praznina u muzičkom životu. Zahvalјujući KUD Volođi održavao se nekako sjaj plјevalјskih nota, a najviše zaslugom velikog muzičkog znalca i pregaoca, Dragolјuba Šćepanovića – Cara.
Kada je krajem pedesetih godina p.v. u Plјevlјima ukinuta muzička škola, pozorište i druge prateće delatnoosti, sve note ovog grada prešle su u KUD Volođu gde je glavni rukovodilac – operater bio Dragolјub Šćepanović – Car njegov dugogodišnji istaknuti član. Car je muzičku diplomu stekao u Beogradu a sve ostalo svojim talentom , umjećem i radom, volјom i lјubavi u poslu koji je odabrao. Ponovo su uz muziku bili radnici, đaci, studenti, službenici… Zabavni i narodni orkestar , dosta dobrih interpretatora , pjevača…Plјevlјa su bila poznata po svojim subotnjim igrankama u plesnoj sali Doma kulture, gde se na njih dolazilo ne samo iz okolnih gradova, nego i iz Beograda, Sarajeva…Nijedna kulturna i zabavna manifestacija nije se mogla zamisliti bez Carevog orkestra ili grupe. Stvarao, dirigovao, svirao saksafon i klarinet…u šta se uverila publika širom nekadašnje JU. ali i ona u inostranstvu, kada je Volođa u sastavu Međurepubličke zajednice gostovala u inostranstvu. Cara se sa poštovanjem sećaju generacije učenika OŠ Ristan Pavlović, a dugo godina bio je muzički urednik Radio Plјevalјa.
Evo još jednom da se izvinem Smaju Šahimpašiću, što ga se nisam sjetio u nekom brzom momentu predaje fotografija za Istoriju Plјevalјa. D. Šćepanović Car, H. Nuhanović, Safet Čano i Smajo Šahimpašić.
Onaj ko njih ne prepoznaje, nije slušao , pa i otplesao neki tango ili valcer, mora da nije iz Plјevalјa H. Nuhanović, Barko, Fadil, Mikeli, CAR, Zrca i Čule.
Ako je jedan vek Moćevčić bio mali Carigrad , onda su „SVI PLjEVALjSKI TAMBURAŠI “ Mirka Rondovića na tekst Ruždije Krupe, zauzeli taj presto, bar za ovaj 21. vek.
A u Rondovićevom trodelnom disku „Zapisano u vremenu“, legendarni Predrag Cune Gojković zapisa i ovo: Ako je neko nešto otkrio ovom srpskom narodu, to je uradio Mirko Rondović, otkrivši da je tambura , taj drevni instrument najbolјi most uzmeđu Šumadije i Crne Gore. Kao što je nekada moja „Kafa“ krenula iz njegovih Plјevalјa i otišla daleko , tako su i njegovi „Plјevalјski tamburaši“ iz njegove notne sveske , iz njegove duše i milozvučnog glasa došli do naših srca u Šumadiji a i mnogo šire…
VIS „METEORI“ , koje, ma ni Bitlsi im nisu bili ravni. Neke sedamesete…
Evo, da ne zaboravim, „EHO BEND“, Esad Memić Zrca , Miko Mitrović Toto, Kenan Kurtanović Odsvirali su i otpevali i dosta mojih proslava mature . Svi „Volođini“ đaci profesora Cara Šćepanovića. Hvala im.
Bio bi ovo mali pregled dela muzičkog života u Plјevlјima, sastavlјen iz dokumenata i fotografija mog Arhiva. Nadam se da će moći poslužiti i za veća i detalјnija pisanja na ovu temu.
Šteta, što ovo vreme i događaje nije zabeležila bar prigodna knjižica, ako ne knjiga ili monografija, gde bi sve ovo bilo detalјnije obrađeno i dostupno i generacijama koje dolaze. Lako se oprostilo od bogate tradicije i kulturne prošlosti po čemu su Plјevlјa bila poznata daleko preko svojih brda. A utvrđeno, i provereno, sve što nije zapisano, kao da nije ni bilo. Sećanje na prošla vremena nije samo lament nad onim što je bilo, već i temelјi onoga što će biti !
***** Zahvalјujem porodici Dragoslava Pelca i Mustafe Zukovića na pomoći u pisanju ovog teksta.
autor, Vojkan T Bojović