Naslovna Vijesti Društvo Žitnica pretvorena u stanište žaba i komaraca

Žitnica pretvorena u stanište žaba i komaraca

0

Iako je gradnja Termoelektrane u osmoj deceniji prošlog vijeka predstavljena kao nova prilika za razvoj Pljevaljskog polja i čitave opštine, stanovnici Mjesne zajednice Zabrđe, tvrde da su sve njihove nevolje počele upravo sa izgradnjom ovog industrijskog postrojenja. Sa radom Termoelektrane značajno je povećana proizvodnja uglja, koji se kopao i kopa širom nekadašnjeg Pljevaljskog polja. Nakon trideset godina takve eksploatacije polja sa žitima zamijenjena su kopovima i deponijama Rudnika uglja koje niko ne rekultiviše. U selu Maljevac stvorena je deponija pepela i šljake koja je postala jedan od najvećih zagađivača životne sredine.

Sve te radnje učinile su da pojedina naselja nestanu, da se stanovništvo raseli i da u selima Mjesne zajednice Zabrđe, nekad ubjedljivo najbogatijeg kraja pljevaljske opštine i šire, živi samo onaj ko nema gdje da ode.Poslednjih godina, iako to nikada nijesu radili njihovi preci jer za to nijesu imali potrebe, mladi odlaze u Sjedinjene Američke Države kako bi zaradili za život.

– Naselje Doganje i Durutovići su u potpunosti nestala, a vjerovatno će vrlo brzo nestati i selo Zbljevo. Doganje i Durutovići su sada kop Rudnika uglja a Zbljevo će nestati usled proširenja deponije Maljevac,  kaže u razgovoru za „Dan“ predsjednik MZ Zabrđe Dragan Lučić i naglašava da su nestale bradive površine u selima Borovica, Šumane i Zenici, Potrlici, Mrzovićima, Kalušićima, i drugim nekad najbogatijim selima pljevaljskog kraja.

Lučić kaže da cijeli prostor nekadašnjeg Pljevaljskog polja ostaje bez stanovnika, da je sve manje mladih ljudi, a da je sve više praznih kuća na kojima se dimnjaci ne dime. U tri seoske škole u Kominima, Grevu i Borovici sve je manje đaka, tako da je pitanje do kada će te četverorazredne škole uopšte i raditi.
– U školi u Grevu, gdje sam i ja nekada bio učenik, da ne dolaze djeca iz romskog naselja na Trlici sigurno ne bi bilo dovoljno đaka za rad. Na kraju prošle godine bilo je šest ili sedam učenika. Kada sam ja išao u školu, šesdesetih godina prošlog vijeka, u četiri razreda bilo je osam odjeljenja. Ukupno u školi je bilo oko 200 đaka. Takva situacija je bila i sa Kominima i Borovicom, a sada u sve tri ove škole mislim da nema više od 70 učenika,  kaže Lučić i napominje da su sva dešavanja u MZ Zabrđe posledica višedecenijskog nepoštovanja zakonskih propisa i nebriga za ovaj kraj.

On navodi primjer sela Kalušića u kome živi, koje se nalazi imeđu kopova Rudnika uglja i Termoelektrane, tvrdeći da je nekada bilo čitavo pod oranicama, a da danas praktično nema mogućnosti za život. Postoji zabrana gradnje objekata, kako se nebi uvećavala cijena prilikom ekspropijacije zemljišta za eksploataciju uglja, tako da selo nema mogućnosti da se razvija.

– Možda smo svi mi koji tu živimo krivi za ono što nam se desilo. Ne mogu reći da se nismo bunili protiv svih tih dešavanja. Ko bi izbrojao koliko je bilo javnih skupova i protesta, ali nam nije ništa pomoglo. Nestajale su naše njive, voćnjaci, nestajali smo mi kao ljudi, a kopovi, deponije, kipe i razna odlagališta su se samo širila,  kaže Lučić uz tvrdnju da je siguran da niko nikada ovaj kraj nije kaznio kao što je to urađeno poslednjih trideset godina.

Sa Lučićem se slaže i nekadašnji predsjednik mjesne zajednice i odbornik SNP-a u lokalnom parlamentu Milovan Gogić. On navodi da su nekadašnja polja pod žitima uništena, da MZ nema organizovanog prevoza za putnike, izuzev za školarce, kao i da je nestala stočna pijaca.

– Žitna polja su sada stanište žaba i komaraca. Tamo, gdje su nekada u vrijeme rada Poljoprivrednog kombinata, ostvarivani rekordi ne crnogorski nego jugoslovenski u prinosima pšenice, danas su baruštine i napušteni kopovi Rudnika uglja,  kaže Gogić.
On naglašava da su se u selima Šumane i Borovice proizvodile izuzetno kvalitetna kruška i jabuka, da su u periodu od 1965. do 1970. godine obarani rekordi u proizvodnji pšenice, a da je sada taj prostor devastiran i bez ikakve nade da će biti bolje.

– Glavni problem je što Rudnik uglja nije poštovao Zakon o rudarstvu, što nakon završetka eksploatacije uglja nije završavana rekultivacija. Ugalj je izvađen a sada su ostali pusti kopovi. Zakon o Rudarstvu kaže da najkasnije za godinu dana treba završiti rekultivaciju,  kaže Gogić i ističe da nekadašnji život i sadašnju situaciju u MZ Zabrđe uopšte nije moguće uporediti.

– Mladi više ne žive na ovom području, oni dolaze samo na izlete. Ali nije to izlet da uživate u prirodi, to je izlet koji predstavlja pomen umirućim ljudima i rodnim mjestima… Mladi dođu da pomognu starima, ali stari nijesu dovijeka. Šta će biti kad oni nestanu,  pita se mladi pravnik Petar Džarić iz sela Ljuće koji godinama vodi borbu sa Elektroprivredom i Crnogorskim elektroprenosom koji ne žele da poštuju zakonske propise prilikom gradnje dalekovoda.
Džarić ističe da nije problem što su uslovi za život sada loši, jer nema poljoprivrede zbog zagađenosti i uništenih površina od strane rudnika i Termoelektrane, ali je problem što nema posla.

– Svaki isplativi posao je pod nezvaničnim patronatom nekog ministra i tim poslovima obični smrtnici nemaju pristupa. Ali nije to najveći problem, premostio bi se taj problem bar pozitivnim očekivanjima. Nažalost već decenijama je sve gore i gore, bez svjetla na vidiku, tako da ta beznadežnost je najveći problem, pa mladi ljudi idu. Mladi na ovom prostoru su izgubljene generacije,  konstatuje Džarić.

Sredina u koju se ne ulaže

-Veliki je problem što niko ništa ne ulaže u infrastrukturu naših sela. Prošle godine Rudnik uglja je asfaltirao nekoliko stotina metara seoskog puta koji je uništen u selu Borovica, a lokalna uprava je prije pet godina asfaltirala dio puta u naselju Komini. Poslednje četiri godine iz lokalne uprave ništa nijesu investirali u našu zajednicu iako je ona tu pored samog grada, kaže Dragan Lučić.

I Milovan Gogić kaže da je problem što lokalna uprava ništa ne radi kako bi pomogla lokalno stanovništvo.

-Prošle godine je prilikom usvajanja ovogodišnjeg budžeta planirana stavka koja se odnosila na čišćenju i produbljenju korita rijeke Vezišnice. Još nije realizovana ta stavka, a već je kraj godine,  kaže Gogić i pojašnjava da njive i obradive površine u selu Zenica plave i da je glavni problem neočišćeno korito rijeke.

Teže nego pod Turcima

Dragan Lučić i Milovan Gogić kažu da ne pamte da su im stari pričali da je neko nekada iz sela Pljevaljskog polja odlazio na rad u Ameriku, a poslednjih godina «mladi ljudi odlaze u Ameriku da bi zaradili za život».

-Bila su turska vremena, vladala je Austrougarska, ovi prostori su bili u sastavu Kraljevine Crne Gore, Kraljevine Jugoslavije, Titove Jugoslavije, ali iz ovih sela nije bilo potrebe da se odlazi u pečalbu. Sada naša omladina odlazi u Ameriku iako im to preci nijesu radili. Teško je kada se stanovništvo iseljavalo i odlazilo da zarađuje u tuđini,  kaže Milovan Gogić.

Izvor: Dan