Još pre skoro tri decenije poč. Cane J. Janićijević (1929 – 1993) je u tekstu „Ko zaobilazi Pljevlja“ pisao o problematici saobraćajnih veza Pljevalja sa „okruženjem“ i dalje. Čini mi se da je što se puteva tiče u prošlom veku izgrađen novi Pljevlja – Prijepolje i konačno između ostalog izbegnut makadam i čuveni „Savin lakat“, kao i Pljevlja –Gradac…Ali, nije to ni „kolateralna“ tema ovog pisanja, o njoj i na njoj će raditi konkretniji i kompetentniji. A iz mog „Arhiva“ par fotografija i podataka vezanih za događaje po ovoj temi pre osam decenija.
Nikšićka „Slobodna misao“ 22.9.1935. piše u tekstu „Saobraćajne veze Crne Gore i Sandžaka“ o svečanom otvaranju puta Pljevlja – Durmitor i njegovom “ prvorazrednom turističkom i ekonomskom značaju“. U tekstu se navodi da je „…put građen za poslednje dve godine u dužini od skoro 80 kilometara ; ranije je bilo nešto izgrađeno od Pljevalja do blizu Crnog Borja u dužini od 25 kilometara. Tako da ovaj novi put od Šavnika ispod Durmitora , preko Tare do Pljevalja iznosi oko sto kilometara.“ Posebna zahvalnost za izgradnju puta se odaje blaženopočivšem kralju Aleksandru : Nekoliko puta posle ujedinjenja durmitorski put je ulazio u u puteve za izgradnju, ali su krediti stalno gašeni ili prenošeni na druge puteve. Najzad 1932. godine dolaskom kralja Aleksandra pješice pod Durmitor, ovaj put se izdvaja od ostalih i i odmah se pristupa organizaciji za građenje. Kralj Alnjksandar je bio zadivljen lepotama ovih krajeva i oduševljenim i zahvalnim dočekom durmitorskog seljačkog svijeta…
A oni hteli „Sandžačku železnicu“! Lazo Šećerović ( Pljevlja) – Vaso Stevović (Priboj) i Gliša Veseličić ( Prijepolje) najuticajniji i najuspešniji srpski trgovci sa kraja 19 i početka 20. veka, ulagali su trud i novac da voz ide od Lima preko Ćotine pa dalje, ali ni austrougarska ni turska vlast nisu bile „rade“. Zato osta do današnjih dana pošalica: Doći ću kada i voz u Pljevlja ! A ipak, dođe do Vasovog Priboja i Glišinog Prijepolja. Kada će i do Lazovih zemljaka ? Nije se uzalude Cane pitao „Ko ( a bogami i zašto- prim VB) zaobilazi Pljevlja ?
Odmah po svečanom otvaranju puta tadašnjeg predsednika vlade g. Stojadinovića, uspostavljen je redovni automobilski poštanski saobraćaj između Pljevalja i Žabljaka, a obavljao ga je jedan od prvih pravih, u Pešti školovan, šofera Uroš Bajić – Baći.
Mnogo pre Žabljakom , pljevaljska glavna saobraćajna poštanska i svaka druga veza bila je uglavnom žel.stanica Rudo. Na fotografiji Uroševa „Ruđanska pošta“ – „Durmitor“ iz 1932. Godine. Interesantno je, da je u to vreme u Pljevljima bio razvijen taksi saobraćaj , koji su uglavno koristili imućnije porodice, pa se išlo do Beograda, Sarajeva, Mostara, Skoplja,Istanbula…Tako su majku dr. Uroša S. Ružičića , Milicu, uglavnom vozili do Beograda Uroš Bajić, Boško Dajević ili Sadija Sukić. Često joj je društvo pravila i majka patrijarha Varnave Hristina – Krsmana…( Ovo prema kazivanju poč. Ksenije U. Rosić, patrijarhove bratanice)
„Pišta- Baći“ izučio zanat u Pešti 1913.godine, usavršio u Beogradu do 1926, i navozao u rodnim Pljevljima.
A kada se napravi put, mnogo toga oživi, proradi, poveže, stigne, uradi… Tako je nikšićki autovlasnik g. Ilija Kadović u julu 1936.uspostavio automobilski saobraćaj između Nikšića i Pljevalja. A kao što se vidi sa fotografije iz daleke 1930. Godine, tamo vas čeka direktna veza TREBINJE – NIKŠIĆ i obratno! A onda od Trebinja do Dubrovnika i Mostara, što bi nekada rekla pesma stara, ISTA RAJA!
Ovako je tadašnja „Slobodna misao“ ( A govorili da nema slobode misli !) zabeležila ove događaje pre osam decenija. Hvala im.
Žabljak, negde oko 1937. Godine , kako zapisa Miloje Popović – Kavaja- Pansion Marka Karadžića. Bagami, stigli turisti. Tri autobusa. Malo li je i za današnje prilike? Miloje „Moćevčaninu“ hvala ti.
Za ljubitelje starih automobila, koji će sigurno znati i marku ove limuzine, zaustavljenom na starom mostu na Tari daleke 1937 , tek toliko da se ovekoveči i upiše na „sokoćalo“ 21. Veka. Samo za PVPORTAL.
Zahvaljujući Uroševoj ćerki Biljani, otrgnuto je od zaborava i sačuvano mnogo toga o davnom vremenu Pljevalja i Pljevljaka, čak i u Istoriji Pljevalja, obogaćene su stranice Bajićima, jednim od tvoraca grada na Breznici. Biljanin lepi lik sačuvan je i u „Devojci iz moga grada“. Hvala joj.
autor, Vojkan T Bojović